U Mostaru obilježena 31. godišnjica od utemeljenja HR HB

Trideset prva obljetnica osnivanja Hrvatske Republike Herceg Bosne obilježena je u Mostaru u organizaciji Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i Hrvatskoga dokumentacijskoga centra Domovinskoga rata u BiH.

Tim povodom vijence kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru položila su izaslanstva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Bosne i Hercegovine na čelu s predsjednikom Draganom Čovićem i Prve pješačke Gardijske pukovnije Oružanih snaga BiH.

Predsjednik HDZ-a i HNS-a BiH Dragan Čović je govoreći o stvaranju i povijesnoj ulozi Herceg Bosne istaknuo kako je to preznačajan datum za sve Hrvate.

– Uvjeren sam da nije bilo organiziranosti hrvatskoga naroda kroz HZ, a potom HB danas hrvatski narod ne bi bio u situaciji u kojoj jeste – da se bori za svoju jednakopravnost. Siguran sam također, da nije bilo organiziranosti u svim svojim sastavnicama HR HB ne bismo imali BiH – ustvrdio je Čović.

Komentirajući izjave da je HZ HB, UZP (udruženi zločinački poduhvat)  Čović je još jednom objasnio da je civilizacijski rat užas i da donosi probleme bez obzira na to s koje strane dolazio, ali da se treba pogledati povijesna dimenzija onoga što su činili i radili te da će onda lakše naći i odgovor.

– Svima onima koji na taj način pokušavaju komentirati HZ HB, odnosno organiziranost hrvatskoga naroda, uistinu trebaju pogledati povijesnu dimenziju onog što su činili i radili i odnosili se… Onda će biti lakše tražiti zajednički dogovor, prostor u kojem se živi osmisliti na primjereniji način, civilizacijski, za razliku od vremena kada se ratovalo i tražilo rješenje problema ili zamišljenih strategija jednoga drugoga i trećega naroda – prokomentirao je Čović.

Po njemu, odgovor je jasan – “hrvatski narod je organiziran i činio je sve da zaštiti svoj dom, narod, BiH”.

Predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara podsjetila je na sve žrtve rata koji su dali svoje živote za našu slobodu.

– Na nama je sada kao generaciji i politici da osiguramo punu jednakopravnost hrvatskoga naroda – rekla je Bradara.

Poručila je kako je prošlost bolna, ali da se moramo okrenuti budućnosti, a to je putu ka EU.

Nakon polaganja vijenaca, u Galeriji kraljice Katarine Kosača upriličen je okrugli stol na kojem su eminentni stručnjaci i povjesničari raspravljali o povijesnim aspektima i značaju Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (HZHB) Ivo Čolak se osvrnuo uoči okrugloga stola na povijesne okolnosti, podsjetivši kako je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna osnovana 18. studenoga 1991. godine, a na današnji dan, dvije godine kasnije, utemeljena je i Hrvatska Republika Herceg-Bosna.

– HR HB, koja je supotpisnica Washingtonskog sporazuma, je postojala i nakon uspostave Federacije i nakon donošenja Ustava FBiH 1994. godine, sve do svoga samoukinuća 1996., kada su sve ovlasti Vlade Herceg-Bosne prenesene na Vladu Federacije BiH – podsjetio je.

Okrugli stol otvorio je Domagoj Knežević s temom “Hrvatska Republika Herceg-Bosna od osnivanja do Washingtonskog sporazuma”, u kojoj se osvrnuo na ključne povijesne trenutke koji su oblikovali ovu političku zajednicu.

Dražen Barbarić izlagao je na temu “Povijesni usud ili ‘istočni grijeh’ hrvatstva – zablude jedne geneze”, analizirajući povijesne i političke zablude koje su pratili genezu hrvatskog naroda u ovom području.

Uvodničar i moderator okruglog stola bio je Miroslav Vasilj, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

HR Herceg-Bosna jamčila je opstanak, slobodu i jednakopravnost Hrvata u BiH

Na današnji dan 1993. godine u Grudama, prije 31 godinu, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna prerasla u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. HRHB je odraz težnje naroda i hrvatskog političkog vodstva za kreiranjem stabilne i prosperitetne nacionalne, kulturne, gospodarske i političke zajednice u BiH koja će omogućiti institucionalno-političku zaštitu Hrvata u njoj.

HRHB je izrasla iz HZHB uz obilat blagoslov međunarodne zajednice što se manifestiralo Owen-Stoltenbergovim mirovnim planom za okončanje ratnih djelovanja u BiH. Iako joj određeni zlonamjernici iz sarajevskih i međunarodnih političkih krugova (koji su po ovom pitanju komplementarni) žele prišiti svakakve pogrdne epitete (što se najčešće manifestira kroz skraćenicu od tri slova abecede), Hrvatska Republika Herceg-Bosna  bila je institucionalni okvir koji je Hrvate sveo pod isti nazivnik s druga dva konstitutivna naroda s jednakim pravima.

Ona nikada nije osporavala Bosnu i Hercegovinu kao što uči dominantni sarajevski narativ, već je u kasnijem slijedu događaja omogućila federalizaciju BiH, potpisivanje Washingtonskog pa i Daytonskog mirovnog sporazuma.

Od Daytona na ovamo događa se konstantna i zlonamjerna sotonizacija HRHB; primarno iz političkog Sarajeva, koje se, koristeći se instrumentom brojnosti, želi dokopati ciljeva koje nisu uspjeli ostvariti u ratnim događanjima. Primarno od Federacije BiH žele napraviti unitarni entitet koji bi svojim uređenjem bo protuteža Republici Srpskoj (zbog toga bošnjački političari konstantno i različitim intenzitetom traže ukidanje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH koji je jedan od glavnih instrumenata institucionalne zaštite Hrvata u BiH), a nakon toga sljedeći bi im cilj bio stvaranje unitarne građanske države uređene na postulatu “jedan čovjek – jedan glas”.

Napravi li se retrospektiva 31 godinu unazad, jasno se vidi da su Hrvati u BiH ostali i opstali jedino ondje gdje je bila Hrvatska Republika Herceg-Bosna, dok su na drugim područjima s većinskim bošnjačkim i srpskim stanovništvom svedeni na razinu statističke greške. Zbog toga ju treba promatrati kao političku ideju i misao vodilju za ponovno ostvarivanje pune jednakopravnosti koja je narušena puzajućim promjenama duha i biti daytonske BiH. To se najbolje manifestira kroz nemogućnost Hrvata da mogu izabrati legitimne političke predstavnike na svim razinama vlasti pa zbog toga imamo Komšića u četiri navrata u Predsjedništvu BiH te razne anomalije u domovima naroda i državnog i federalnog parlamenta.

U zadnjih 10-ak godina baština Herceg-Bosne vratila se u javni diskurs i politički predstavnici Hrvata ne libe se afirmirati nasljeđe HRHB kao podlogu za vraćanje u daytonske okvire i ponovnu participaciju političkih  prava Hrvata u punom smislu te riječi.

Ostaje pitanje kada će se stvoriti dovoljan politički kapital da se priča o Herceg-Bosni podigne na još veću razinu i o njoj govori u međunarodnim krugovima kao mogućem  sredstvu zaštite vitalnih interesa hrvatskog naroda u BiH, ali i kao dijelu u mozaiku koji nedostaje da bi BiH mogla opstati i prerasti u uređenu proeuropsku zemlju. 

*Autor: Branimir Galić, RTV HB