Bol i tuga u Posušju i nebo plače: Stotine građana na sahranama Mirele Rezo i Stjepana Jukića

Neopisiva i bolna tišina je na groblju u Posušju.

Posljednje zbogom Mireli Rezo, obitelj, prijatelji, sugrađani, izgovorili su danas u 12 sati. Sahrani prisustvuju stotine ljudi ali na groblju vlada bolna tišina.

Obred je predvodio generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije don Željko Majić.

“Prekjučer smo svi uronili u tugu. Bogu se svidjelo da pozove naše mlade duše, da ubere najljepše cvjetove Hercegovine i premjesti ih u svoj nebeski cvjetnjak.. Odgovore zašto i kako nećemo dobiti ” – kazao je don Željko Majić.

Molitva i samo molitva.Ništa drugo nam ne preostaje u ovakvim trenutcima.Ispraćaj na drugi svijet uvijek je bolan ali kad je riječ o mladim ljudima i to jedno za drugim onda se bol ustostruči.

I ovu misu zadušnicu predvodio je don Željko Majić, generalni vikar mostarske biskupije.

“U novoj godini došao je glas smrti, ne jedne, već osam mladića, djevojaka. Posebno pitanje je zašto? Kada bismo znali zašto je Isus u 33. godini podnio muku križa, zašto se čuo krik u Betlehemu?… Kada bi znali odgovore na to, znali bi i za ovo. Volio bih da u ovom trenutku u nama živi vjera uskrsnuća”, kazao je don Željko Majić.

Razrednica se dirljivim statusom oprostila od mladih koji su preminuli kod Posušja

Zorana Bešlić, koja je bila razrednica petero od osmero mladih koji su preminuli u nezapamćenoj tragediji kod Posušja na dočeku nove godine, oprostila se od njih dirljivim statusom na Facebooku.

Bešlić je bila razrednica Mireli Rozo, Žani Pavković, Mariji Pavković, Miji Soldo i Stipi Pavkoviću.

Status u cijelosti prenosimo

“Razrednice, kod nas pada snijeg. Autobus kasni. Nećemo stići na prvi.”

“Razrednice, autobus se pokvario, malo ćemo zakasniti.”

“Opravdat će moja mama to.”

“Oprostite na smetnji razrednice.”

“Razrednice, nemojte se brinuti. Sve će biti dobro.”

Još do neki dan stizale su njihove poruke. U ožujku je prekinuta nastava zbog pandemije. Nisam im uspjela sve reći što sam namjeravala. A misliš bit će vremena. Jutros između novogodišnjih čestitki i lijepih želja, kao mačevi počele su stizati poruke o tragediji. Sve u nadi da nije istina, ne može biti. Ne! Ne! Ne!

Što napisati drhtavih ruku, kako srce skupiti u dlanove kad puca u milijun komadića? Kako izreći riječi utjehe kad ti je grlo stegnuto, a ježiš se od same pomisli na to što se dogodilo?

Tekst se nastavlja ispod oglasa
8 mladih života otišlo je u nepovrat. 5 od njih sam bila razrednica. Tko bi rekao kad smo radili Jesenjina da ću upravo vama reći:”Doviđenja, dragi doviđenja.”

Tko bi rekao kad su pisali pismenu zadaću u ožujku na temu:”Evo me moj svijete, na raskršću i mom i tvome” da će svi oni snovi iz školskih zadaćnica, ideali, vizije budućnosti o završenom studiju, zasnivanju obitelji, o sreći…raspuknuti se kao balončići od sapunice. Bila su to divna djeca. Cure kao vile, lijepe i vesele, fino odgojene, osmijeh koji te razoruža svaki put kad uđeš u učionicu: Mirela, Žana, Marija, Mia, cijeli red do prozora – zajedno u životu i smrti i Stipe, samozatajni momak iz zadnje klupe, duša od čovjeka.

“Oprostite na smetnji razrednice”

“Sve će biti dobro razrednice”.

O, ne smetaš dušo draga, nikad nisi smetala.

Sve će biti dobro. Voljela bih znati da hoće, ali krhko je moje znanje.

Obitelji i prijateljima najiskrenija sućut, a vama duše moje drage pokoj vječni i počivali u miru Božjem, anđeli! Vaša razrednica.

Danas će u Posušju biti pokopani Mirela Rezo i Stjepan Jukić, dok će Žana, Marija i Stipe Pavković, Ivan Miličević, Mia Soldo i Stipe Romić biti pokopani u ponedjeljak u mjestu Rakitnu pored Posušja, piše Index.hr.