Donosimo cjelovit poučan i inspirativan govor zapovjednika 1.pješačke pukovnije Oružanih snaga BiH

Izražavam zahvalnost svima što ste uveličali ovaj iznimno važan i svečan trenutak – trideset treću obljetnicu ustrojstva HVO-a i jubilarnu 20. obljetnicu od utemeljenja 1. pješačke (gardijske) pukovnije koja baštni vojno naslijeđe HVO i kulturno povijesno naslijeđe hrvatskog naroda u BiH.

Poštovani uzvanici već desetljećima nas pokušavaju podučiti kako je mahanje stijegovima, vojne ceremonije i obilježavanje povijesnih uspjeha stvar prošlosti i nacionalno iživljavanje. Taman posla. Kao da nitko ne putuje izvan ove države i ne vidi sa koliko ponosa, ljubavi i kreativnosti svoje povijesne dane obilježavaju Englezi, Francuzi, Amerikanci, Kanađani i mnogi drugi pa i stanovnici skandinavskih zemalja koji nisu toliko skloni isticanju nacionalnog identiteta. Slaviti povijest, političku tradiciju, nacionalne uspjehe i širenje patriotizma neophodni su za izgradnju samosvjesne i uspješne zajednice u globaliziranom svijetu.

O lijepa, o draga, o slatka osobna, društvena i vjerska sloboda je ostvarena u Domovinskom ratu i cijenimo je i čuvajmo poglavito danas kad na dnevnoj razini možemo vidjeti koliko on znači dok se vode teški ratovi u svijetu i broje žrtve strašnih razmjera. Kao mali i duboko  povijesni narod te strahote baš zato proživljavamo na posebno emocionalan način ne unoseći patetiku nego istinsko razumjevanje, te na svakodnevnoj razini u ovoj zemlji pozivamo na značaj vladavine zakona, suverenosti i ne retoričkog nego istinskog stabilnog mira.

Upravo zbog te činjenice danas odajemo priznanje svima onima koji su doprnijeli stvaranju vojne organizacije hrvatskog naroda u BiH. Travanjski dani od prije trideset i nešto godina, duboko su urezani u narodnu memoriju bosansko hercegovačkih Hrvata, kao dani ponosa i slave, te sjećanja na Hrvatsko vijeće obrane, jedinog sigurnog instrumenta hrvatskog opstanka u budućoj Bosni i Hercegovini, zajednici ravnopravnih naroda, građana i ostalih. Nepobitne su činjenice da bi bez Hrvatskog vijeća obrane povijest suvremene bosansko – hercegovačke državnosti bila potpuno drugačija ili bih rečeno srednjovjekovnom terminologijom bili svedeni na ostatke ostataka. I zašto desetljećima moramo braniti ovu istinu…zašto je ona svakodnevna tema osporavanja…zastani na trenutak prisjeti se povjesnih činjenica…dostupne su u zvaničnim dokumentima i nedaj Bože zamisliti kakva bih suvremena povijest ove zemlje bila da se i politički i vojno nije organiziralo HVO. Bit će dovoljno ući u zvanična dokumenta sa početka rata i vidjeti da se organizacija obrane u planskom, organizacijskom i zapovjednom odnosu dodjeljivala HVO pa čak i od strane savezne republičke razine.

Povijesne okolnosti su iznimno bile složene uoči samog početka Domovinskog rata u BiH, na današnji dan promisli i zauvijek se sjećaj: diplomatske moći skoro da nemamo i povrh svega na plećima nosimo razne povijesne stigme i etikete zbog povjesnih bremenitih vremena i zbog bespuća povjesne zbilje u kojima smo tražili slobodu na europskoj pozornici. Gospodarstvo je bilo uništeno a tadašnji režim vlada monetarnim sustavom. Vojna moć, da ne govorimo da je u trenucima rata bila neizgrađena i po mnogima bila osuđena na propast zbog embarga na nabavku naoružanja.

Sav hrvatski puk različitih zvanja i profesija do glazbenika obraća se svijetu „zaustavite rat“, nastaju najemotivnije domovinske pjesme, nebu usmjeren  pogled i molitva vjernika u Crkvama, neizvjesnost povijesna pred hrvatskim narodom ali i povijesna činjenica da hrvatski narod po prvi puta u svojoj povijesti staje svi na jednu stranu u isti rov za obranu. Evo i ovdje nas povijest učiteljica života snažno podučava i opominje: „Razjedinjenost povijesnu su vaši oci i praoci krvlju i sužanjstvom plaćali“.

1991. godine, JNA je stajalo na raspolaganju 20 korpusa što kopnene vojske, ratnog zrakoplovstva i PZO-e, a hrvatski narod u BiH je imao kroz republički MUP registriranog  nešto više od 50 tisuća komada lovačkog naoružanja i samokresa, a naoružanje teritorijalne obrane izuzeto. Tijekom 1991. godine kada je rat zahvatio Sloveniju i Hrvatsku, a posebno nakon napada 10. 05. 1991. godine na malo mjesto Uništa većinski naseljeno hrvatima u općini Bosansko Grahovo i zaustavljanja tenkova u Pologu i napada na selo Ravno, Hrvati u Bosni i Hercegovini prepoznali su potrebu za samoorganiziranjem i osnivanjem obrambenih snaga. Već 20. svibnja 1991. godine vlada SR BiH priznala je nesposobnost da intervenira u Uništima odgovarajući na zastupničko pitanje u Parlamentu BiH. Pravno opravdanje, stalno naglašavam i ponavljam, za ustrojstvo samostalnih vojnih snaga nađeno je u zakonskim odredbama ministarstva unutarnjih poslova SR BiH, koje su građanima i njihovim građanskim udrugama davale pravo organiziranja u samoobrani, kada i ako ih vlada ne može ili neće braniti na zadovoljavajući način. Stvaranje HVO-e je bila zaštitna reakcija, a ne neki drugi iskorak ka izazivanju raspada Bosne i Hercegovine.

Povijesna činjenica, da se hrvatski narod u BiH odaziva na referendum o neovisnosti BiH od 29. veljače do 1.ožujka 1992. godine u nadi da će to biti država ravnopravnosti naroda i građana koji u njoj žive i od svega dobismo povijesno razočarenje koje za mjesec dana preraste u otvoreni rat za goli opstanak.

Više od tri desetljeća se pokušava brisati memorija a možda sve izraženije u posljednje vrijeme se  oskvrnjuje činjenica i gola istina o opravdanosti utemeljenja HVO-e, prihvatimo svi tu činjenicu jer ničija sloboda i nacionalni identitet u cijelosti neće biti istinski slobodni dok  ugrožavaju slobodu i identitet drugoga!

U početku ustroja, HVO-e je bilo zanosvano na općinskim stožerima. Glavne udarne snage bile su postrojbe razine voda, satnije i bojne sa posebnim naglaskom na ustroj i značaj prvih dragovoljačkih postrojbi HVO. Uviđa se brzo da takav ustroj i organizacija ne mogu iskoristiti sve potencijale i mogućnosti te se ustrojavaju brigade i  profesionalne postrojbe, čime je nametnut novi način vojnog djelovanja HVO-e.

Isprva je svaka općina bila odgovorna za svoje obrambene pripreme, ali silno moramo naglasiti da i takve ustrojene postrojbe već sredinom 1992. godine slamaju oštricu napada na hrvatske prostore i vrlo brzo prelaze u protu-napadajna djelovanja i provode blistave ograničene oslobodilačke operacije. Službeno, HVO-e utemeljeno je 8. travnja 1992. godine u vremenu potpunog raspada ne demokratskog sustava. U svibnju mjesecu 1992. godine, HVO-e dijeli odgovornost za obranu teritorija na četiri operativne zone sa stožerima u Tomislavgradu, Mostaru, Vitezu i Orašju, dok se GS HVO formira mjesec dana ranije sa svojim pristožernim postrojbama i na taj način čini veliku prekretnicu uvezivanja skladnog djelovanja svih operativnih borbenih sustava.

Vrijeme zvano „ni mira ni rata“ tijekom 1994. godine iskorišteno je na najbolji mogući način po pitanju stvaranja još učinkovitije strukture postrojbi HVO-e.

Učinkovita struktura od 1994. godine: MO sa postrojbama za posebne namjene i službama borbene potpore, Upravom VP HVO sa postrojbama VP, GS HVO sa pristožernim postrojbama, Zborna područja sa svojim domobranskim pukovnijama i četiri gardijske brigade, te stalna profesionalizacija Hrvatskog vijeća obrane u nastavku rata u BiH mijenja ravnotežu na bojištima, od oslobodilačke operacije CINCAR 94 do posljednje oslobodilačke operacije JUŽNI POTEZ u kontekstu djelovanja hrvatskih snaga.

Današnjom vojnom terminologijom govoreći takav sklad operativnih borbenih sustava daje doprinos završetku rata u BiH. Ostaje ne pobitna činjenica da bih suvremena povijest ove zemlje znatno bila manje tragična da je Republička vlada  prihvatila Splitski sporazum o vojnoj suradnji u srpnju mjesecu 1992 godine kada je bio ponuđen a ne tek u srpnju mjesecu 1995 godine. Povijest nas uči da svi ratovi završe sa mirovnim pregovorima, međutim treba naglasiti da iza kulisa na svjetskoj pozornici nakon prvih pobjedonosnih oslobodilačkih operacija hrvatskih snaga počinju se voditi mirovni pregovori koji će nakon uspjeha hrvatskih snaga na bojnom polju rezultirati Dejtonsko-Pariškim mirovnim sporazumom i završetkom rata u BiH. Danas, s pravom i ponosom možemo istaknuti da su pripadnici HVO-a dali veliki doprinos stabilizaciji ukupne situacije u BiH i potpisivanju Daytonsko-Pariškog mirovnog sporazuma.

Ti koji si rođen u vrijeme slobode pitaj o podnešenoj žrtvi svoga naroda u Domovinskom ratu u BiH, 4% od popisa 1991.godine, poginulih i ranjenih, 61% protjeranih i pomjerenih sa svojih ognjišta, pitaj:

Franjevačke  samostanske zidove u Tolisi gdje se vidaše rane u ratnoj bolnici za 20.000 pacijenata, sa pijetetom reci “Posavino vojnički si ponos borbi i bitaka HVO“, a neistina nikada nemože ostariti i povijest će reći kad tad svoj pravorijek o drugim događanjima na tome prostoru o kojima se još uvijek uglavnom javno malo govori.

Pitaj zidove župne Crkve u Novoj Biloj kako i pod kojim oklonostima postade ratna bolnica, svijetlost i nada spasenja za dušu i tjelo puku Središnje Bosne u kojoj se vidaše rane za preko 11.000 ranjenika. Čuti ćeš glasove Lepeničke i Lašvanske doline koji svjedoče o postrojbama HVO  simbolu otpora, žrtve i ponosa i u danima  koji su slikom i zbivanjem bili identični srednjo vijekovnoj opsadi. Dovoljno je vidjeti i slučajnom putniku tvoja stratišta na Bikošu, Ovnaku, Prauljama i mnoga druga mjesta, bitke i bojeve u okruženim enklavama, a grijeh vapi u nebo da ih nikad nitko nije takvim ozvaničio.

Ako pitaš saznati ćeš  o Južnom bojištu kako su se postrojbe oduprle udarima više korpusa ali ubrzo se organiziralo i iz pasivne obrane prešlo u aktivnu obranu i oslobodilačke operacije, pa i oslobađanja vojarni u fazi samog formiranja postrojbi i Lipanjske zore najaviše nadolazeću oslobodilačku snagu naših postrojbi, a o podnesenoj žrtvi reći ti bolnica na Bijelom Brijegu, Metkoviću i Splitu. Promisli i zauvijek pamti pod kojim okolnostima se organizirala i provodila obrana grada Mostara i oslobođenje okolnih područja pa danas imamo  znanstveno, kulturno i zdravstveno središte našeg naroda europske razine.

Kupreška bojišnica travanjskih dana  i njena stratišta, Ramsko-Uskopaljska, Livanjsko-Glamočka sa kraljevskim gradom Jajcem i širim bojišnicama u vama skoro sve postrojbe HVO kališe slobodarski mač i štit i oboriše sve dotadašnje taktike i operatike kroz bitke i bojeve.

Bišćanski kraj sa postrojbama HVO i IZM GS HVO dao je ogroman doprinos u tom vremenu specifičnog ratovanja kao i brigada HVO u okruženom Sarajevu, sve ćeš to čuti i puno više od ratnih saniteta po općinama i gradovima, koja je cijena slobode hrvatskog naroda.                                                             

Zahvalni smo i vama (našoj drugoj Domovini) koji ste iz ove zemlje prihvatili u ratnom vihoru više od pola milijuna izbjeglih, na skrbi o ranjenim u ratu i poraću i skrbi o obiteljima poginulih branitelja HVO. Posebice želim zahvaliti za svu pomoć u planskom, organizacijskom, logističkom, obučnom i svakom drugom obliku pomoći tijekom najtežih dana u suvremenoj povijesti hrvatskog naroda ovdje u BiH. Isto tako neka ne padne u vaš povijesni zaborav nemjerljiv doprinos postrojbi HVO koje su učestvovale u najznačajnim oslobodilačkim operacijama hrvatskih snaga kao rezultat Splitskog sporazuma. Kroz potpisane partnerske sporazume školovanja na vojnom učilištu dali ste nemjerljiv doprinos da pripadnici svojevremeno hrvatske komponente VF BiH i danas pripadnici 1. pješačke (gardijske) pukovnije u sastavu OS BiH među prvima usvojiše NATO standarde od taktičkog, operativnog i strategijskog značaja i samim time potvrđujete da ste ovoj zemlji neizmjerni podupiratelj na euro-atlanskom putu.

Hrvatsko vijeće obrane je nakon Daytonskog mirovnog sporazuma preustrojeno u hrvatsku sastavnicu Vojske Federacije BiH sa novim izazovom za hrvatskog vojnika.

Nakon reforme obrane 2005. godine i ustrojavanja Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, utemeljena je 1. pješačka (gardijska) pukovnija OS BiH, postrojba koja sukladno Zakonu o obrani BiH i Zakonu o službi u OS BiH ima zadaću da baštini identitet i vojno nasljeđe Hrvatskog vijeća obrane i Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Posebice želim iskazati zahvalu i naglasiti uspješnu suradnju s braniteljskim udrugama sa kojima sudjelujemo u organizaciji i obilježavanju više od 100 značajnih datuma iz naše suvremene povjesti.

Gospodo mladi časnici, dočasnici i vojnici, pripadnici 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS BiH, neka vam primjer predanosti vojnoj službi, jedni drugima, herojstva i vojne operacije HVO-a, budu uzor u vašoj vojnoj karijeri. Nasljednici ste generacije koja se odužila povijesti i ponosnog HVO u sastavu jedinstvenih Oružanih snaga, nasljednici  ste generacije koja je služila svome domu i narodu i nikad je nemojte doživjeti kao isluženom generacijom jer su riznica domovinskog iskustva i podnesene žrtve za današnju slobodu ove zemlje i svoga naroda.

Česta su pitanja što će se na ovoj  lokaciji baštiniti?, kratko.. doslijedno poštivanje zakona i pravilnika koji uređuju ovu oblast i samo  istina o moralnoj i profesionalnoj čistoći ove lokacije i Domovinskog rata i ništa više od toga…takva istina koja nikoga neće imati namjeru vrijeđati a služit će otporu brisanja memorije u kolektivnoj svijesti našeg naroda.Moram naglasiti da to nije zatvaranje povijesti HVO u muzeje nego izgradnja mjesta čija će tišina biti rječitija od bilo kojega domoljubnog govora i gdje ćemo našu suvremenu povjest baštiniti na institucionalni način.

Evo povijesne prilike da uđemo u europsku zajednicu naroda, svima onima koji imaju pravo na javnu riječ i javni  rad, da ih ne obeshrabe javne kritike jer tko ne govori i ne radi pošteđen je javnih kritika ali povijest ga nema po čemu pamtiti. Izvucimo pouku od civilizacija koje su stoljećima opstale ne samo zbog svojih graničnih utvrda i fortifikacijskih objekata koji su čuvali granice, nego na prvom mjestu svoj opstanak mogu zahvaliti zakonima i zakonitostima koje su vladale unutar tih zidina. Krajnje je vrijeme da sve izraženije naše“ ja i ja“ preraste u naše „mi“ ono je jamac povijesnog opstanka.

Dajmo doprinos da naš nacionalni i kulturni identitet i prirodne ljepote i prirodna bogastva ove zemlje budu prepoznata u kontekstu europske zajednice naroda kao nacionalni park europe. Multikulturalno društvo i integracija su povjesni izazovi, učinimo ga stvarnim. Imamo priliku svi pokazati istinsku opredijeljenost približavanja euroatlantskim procesima, a naš narod nedvojbeno prednjači u svim reformskim procesima i silno želimo biti i formalno dio zapadnog kulturnog kruga.

I na kraju, obiteljima poginulih, nestalih i umrlih branitelja, vama invalidima, oboljelima, ratnim zapovjednicima, dragovoljcima, veteranima Hrvatskog vijeća obrane i  svima vama koji se borite za pravni mir čestitam 33. obljetnicu , a pripadnicima 1. pješačke (gardijske pukovnije) iskrene čestitke na 20. jubilarnoj obljetnici postojanja, a sve nas da Uskrsli Gospodin osnaži u službi svome narodu u posvećenosti prema najpotrebnijima, a posebice u očuvanju nacionalnog identiteta i dizanje na razinu povijesne uloge hrvatske majke, koja je kroz povijest rađala u vjeri i siromaštvu djecu odgajala, pred križem ničice padala, bez suda i sudišta pogubljene sinove oplakivala i grobove nasilno umorene djece i muževa po bojnim poljima čitav život tražila, a nadu u Boga i svoj narod nikad nije izgubila. Zato sa ponosom svugdje reci: „Ponosan sam što sam Hrvat, što me rodi majka moja i ne stidim se roda svoga!!!

Brigadir, Martin Pažin