Izaslanstvo Hvidre Mostar u Počitelju na obilježavanju 29.obljetnice “Lipanjske zore Hercegovine”

Nakon služenja Svete mise za poginule hrvatske branitelje u Ševaš njivama, u Počitelju je ispred Spomen obilježja upriličen Središnji skup zahvale hrvatskim braniteljima, a sve u sklopu obilježavanja 29. obljetnice od briljantne vojno-oslobodilačke akcije hrvatskih snaga ”Čagalj” u kojoj je oslobođena lijeva obala rijeke Neretve od Mostara preko Čapljine do Stoca.

Izaslanstvo HNS-a i Udruge proistekle iz Domovinskog rata su polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odali počast za poginule hrvatske branitelje.

U ime organizacijskog odbora manifestacije Lipanjske zore Hercegovine obratio se gradonačelnik Čapljine dr. Smiljan Vidić riječima:

Kao i svake godine kroz Svete mise, različita kulturna i sportska događanja, sjećamo se tog lipnja 1992 godine, sjećamo se svih sudionika tih događaja a prije svega naših poginulih suboraca. Prije 29 godina na današnji dan u ranim jutarnjim satima, postrojbe HVO-a su krenule u operaciju koja je imala jasan cilj, a to je osloboditi lijevu obalu rijeke Neretve. U jako kratkom vremenskom periodu HVO je u to vrijeme postao respektabilna vojna sila, koja je bila garant odbrani, odnosno opstanu hrvatskog naroda u tim tako teškim vremenima. To je vidljivo iz današnje perspektive, tamo gdje je ustrojen HVO, tamo su se Hrvati obranili, tamo gdje nije ustrojen HVO, tamo i nema Hrvata ili ih ima veoma mali broj. Tog lipnja 1992 godine smo krenuli preko Neretve, krenule su postrojbe HVO-a koje su bile iz Gruda, Ljubuškog, Mostara, Čitluka, Stoca, Neuma, Čapljine, imali smo uistinu ogromnu želju da krenemo i ostvarimo konačno taj prvi cilj, jer je to bila prva oslobodilačka akcija HVO-a u Domovinskom ratu. Kasnije ih je bilo jako puno, ali ovo je bila prva i za Nas jako važna. Osim velike želje koju smo imali, krasilo nas je veliko zajedništvo, dakle nije se gledalo jel neko dolazi iz Gruda ili Ljubuškog nije bilo važno, imali smo jedinstven cilj te smo ga i ostvarili. Jasno da smo u tom vremenu bili svjesni da samo zajedništvom možemo pobijediti u tim trenucima vojno nadmoćnijeg neprijatelja. 29 godina je prošlo, ali eto, moramo i to priznati da mi kao narod u BiH još uvijek nemamo jednakopravan položaj i još uvijek se moramo izboriti da bi došli na istu razinu sa ostala dva naroda u Bosni i Hercegovini. Ono što Nas je krasilo, ne samo ’92 godine, nego i kroz cijeli Domovinski rat, treba nam ponovo, jer mislim da smo toga dovoljno svjesni, a to je zajedništvo, zato hvala Bogu, da ogromna većina hrvatskog naroda, političkih stranaka sa hrvatskim predznakom su stala ispod stijega zajedništva, a taj stijeg zajedništva ima jasno ime a zove se Hrvatski Narodni Sabor (HNS).