Kolumna: Dok je Hrvata, bit će i Herceg Bosne
Prije nekoliko dana, obilježili smo 24. obljetnicu osnutka Hrvatske Republike Herceg Bosne, osobno nisam bio nazočan, bio sam spriječen zbog obiteljskih obaveza, ali sam dan poslije pregledao pojedine portale koji su izveštavali o ovome događaju. Kao hrvatski vojni invalid i logoraš domovinskog rata ostao sam zaprepašten negativnim komentarima na portalu N1, poslije relativno korektnog izvještaja od novinarke Đenane Kaminić, uslijedilo je salve uvrijedljivih komentara i govora mržnje na ovom portalu. Jasno mi je da svatko želi predstaviti svoje viđenje rata i ratnih zbivanja u ovoj državi, ali mi nije jasno kako se bar malo ne približe stavovi proteklog vremena. Da nije bilo HR HB nebi bilo ni federacije BiH, valjda bi bar toliko trebali znati, te da je ova država nastala u Deytonu, potpisivanjem predstavnika zaraćenih strana, Deytonskim sporazumom.
Meni osobno i mnogim hrvatima ove zemlje, Herceg Bosna je svetinja, a podsjetiti ću se s nekoliko primjera. Prije svega na prvim demokratskim izborima,kao narod izabrali smo BiH,prvi ustali u odbranu ove države, prvo se organizirali u vojne postrojbe, branili i većinom odbranili hrvatska područja i općine gdje se uspostavila legalna civilna vlast. Pojedini čitatelji ovog portala su se izvratili na ratne predstavnike, sadašnje Haške uznike koji su samo obavljali svoj povjereni im posao, i mi hrvatski vojni invalidi čvrsto vjerujemo da nisu ništa krivi, niti je počinjen udruženi zločinački pothvat, te da će u drugostupanjskom postupku dobiti oslobađajuće presude. Časno smo ratovali i borili se za ispravnu stvar, dom, obitelj i svoj hrvatski narod.
Izgleda da je napad najbolja odbrana, pa pojedini bošnjački mediji stalno huškaju i provociraju naše članstvo sa nizom spinova i neistina. Mi hrvatski ratni stradalnici nećemo živjeti u prošlosti, već ćemo graditi budućnost sa svim ljudima dobre volje, zalagati se za Europski put i prosperitet svakog čovjeka,nastojati popraviti socijalnu sliku ove zemlje, raditi na ostanku i opstanku mladog čovjeka, izgraditi hrvatske javne medije, očuvanju vrijednosti Domovinskog rata i suočiti se s mnogim drugim problemima. Moramo znati da je za vrijeme krvavog sukoba, pod kontrolom HVO protjerano 50 000 Bošnjaka , a pod kontrolom Armije BiH 150 000 Hrvata.
Svjestan sam da su zločini pravljeni na sve tri strane, ali ne mogu da ne spomenem da jedna strana stalno potencira zločine počinjene od strane jednog naroda, a dok u drugom slučaju prešućuju. Hvala Bogu, nama se nije dogodila Srebrenica, ali na žalost jesu pokolji u Križančevom selu, Uzdolu, Grabovici, Trusini, Stipića livadi i mnogim drugim stratištima.
Duboko štujemo sve nevine žrtve ali ne smijemo i nećemo nikada dopustiti da padnu u zaborav naši poginuli branitelji i sve hrvatske žrtve iz domovinskog rata. Stojimo iza naših Haških optuženika, nećemo im nikada okrenuti leđa, s njima smo bili zajedno u ratu, mi živući ratni vojni invalidi, bit ćemo s njima, ako Bog da, i u miru i slobodi. Svaka ružna riječ izgovorena na račun naših uznika, nas branitelje i invalide duboko vrijeđa i omalovažava. Dali smo preveliku žrtvu za Herceg Bosnu i BiH, i nećemo dopustiti da nam se netko izruguje i osporava naša djela. Zato, čvrsto vjerujem da sljedeću jubilarnu 25. obljetnicu neću propustiti, kako ja, tako i moji prijatelji. Ovaj tekst završavam citatom,
“Herceg Bosno u srcu te nosim, gdje god pođem s tobom se ponosim…”
-Riječ Urednika
