Poziv na obilježavanje 3.godišnjice smrti Slobodana Praljka

19

 

Godišnjica smrti generala Slobodana Praljka i sramotne i nepravedne presude Haaškog suda Zlatnim slovima u noviju hrvatsku povijest upisano je ime mučenika za istinu, Slobodana Praljka. Da je pravde i pravičnosti, bio bi dobitnikom nagrade za mir, jer je čitav život vitez hrabrosti za dostojanstvo čovjeka, ali na žalost svoj je život položio svjestan da tek tim činom budi svijest i savjest čovječanstva. Na godišnjicu njegove smrti prisjećamo se ovog diva među ljudskim dušama. Pozivam sve branitelje, prijatelje i zagovaratelje istine da nam se pridruže u nedjelju, 29. studenog u 15,00 sati ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače gdje ćemo položiti svijeće i svijeće u spomen na njegovu žrtvu i žrtvu svih branitelja. Slobodan Praljak rođen je 02.01.1945. u Čapljini, BiH. Obrazovanje stekao u Rami, Širokom Brijegu i Mostaru, te Sveučilištu u Zagrebu. Diplomirao Elektrotehnički fakultet sa zvanjem: dip. ing. elektrotehnike, Filozofski fakultet sa zvanjem: profesor filozofije i psihologije i Akademiju za kazalište i film sa zvanjem: diplomirani redatelj. Od najtežih fizičkih poslova koje je radio kao student, do profesora predavača tri predmeta u srednjoj školi, slobodnog umjetnika, režisera i pjesnika, u godinama demokratskih promjena prvi je stao gdje god da je trebalo. Od osnivanja Hrvatske demokratske zajednice i njegovog političkog angažmana, do organiziranja prvih dragovoljačkih postrojbi, obnašao je dužnosti Zapovjednik obrane Sunja, pomoćnik ministra obrane RH za IPD, Zapovjednik Operativne zone Jugoistočna Hercegovina, Zapovjednik HVO, Pročelnik vojnog kabineta Predsjednika RH. Umirovljen 1995. godine, kada se okreće radu u gospodarstvu , što i radi sve do pritvora u Haagu, gdje dobrovoljno odlazi travnja 2004. U zatvoru je napisao 18 knjiga, koje su promovirane u Zagrebu 1.6.2011. te je tako ostavio trajni spomen istini. 29.5.2013. prvostupanjskom presudom optužen na 20 godina zatvora. Iako je odlazeći u Haag vjerovao da ne ide dokazivati svoju nevinost, nego da oni u Haagu moraju dokazati njegovu krivnju, ubrzo je uvidio koliko je nepravedni i licemjerni sudski proces koji nema veze ni sa pravom, a niti s pravičnosti, te po svaku cijenu želio nametnuti svoju odluku. U jednom od pisama napisao je „Nema pravnog načina da se to pobije, jer oni od dokaza uzimaju što hoće, od svjedoka što hoće, izvode zaključke kako hoće i dobiju što hoće. Prava je logika nad činjenicama, ali ako to netko ne će badava ti pravo. Obavit ćemo posao do kraja, jer nam ništa drugo ne preostaje. U Božje ime izgovorite riječ i spasite dužu“. Tog 29.studenog 2017. godine nakon što je šestorici generala donijeta presuda koja je potvrdila udruženi zločinački pothvat i prvostupanjske kazne za ratne zločine, posljednje što je mogao učiniti za svoj narod i istinu bilo je žrtvovati svoj život, budeći svijest i pozivajući svakog na osobno preispitivanje. Svojim odlaskom poručio je da ne želi živjeti kao rob jer mu je draže umrijeti kao slobodan čovjek svjestan da nije počinio niti jedan zločin kojim se tereti. I svojim posljednjim činom, svojom posljednjom žrtvom branio je Domovinu. Ostao je svijetli primjer veličine čovjeka, a tomu svjedoče brojna humana, čovječna, duhovna i umjetnička dijela. Svjedoče brojni prijatelji svih vjera i narodnosti, svjedoče svi kojima je bio uzor i učitelj, ali svjedoči i ona teška i duga šutnja nakon njegove smrti, kada je bol umukla sve. Tvoju žrtvu nikada ne smijemo zaboraviti!

Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Mostara

Ostavi odgovor

Your email address will not be published.