Predsjednik Hvidre Petrinja, Antun Pintar u prijateljskoj posjeti mostarskoj Hvidri

Predsjednik Hvidre grada Mostara, Darko Drmać primio je u službenim prostorijama Hvidre
izuzetnog čovjeka, hrvatskog branitelja i predsjednika Hvidre Petrinja, Antuna Pintara.
Susret je protekao u srdačnom i ugodnom razgovoru sa naglaskom kako će ove dvije
stradalničke udruge i ubuduće surađivati na visokoj razini.
Da bi naše pratitelje i čitatelje što bolje upoznali tko je Antun Pintar donosimo njegov ratni put
kroz tekst koji prenosimo iz Večernjeg lista.
Antun Pintar. Predsjednik petrinjske HVIDR-e, čovjek koji je dvadeset godina sa
svojom ekipom organizirao sportske susrete branitelja.
Antunu Pintaru su 64 godine. Rodom je iz Bjelovara, a kao mladić već dolazi u
konflikte s tadašnjim jugoslovenskim sustavom i vlastima, koji su mu radi njegovih
političkih dodira i stavova ispred nosa zalupljivali vrata za neki stalni siguran posao.
Kaže da se nalazi u stihovima Škorine pjesme “Mata”.
Izučio je za građevinskog strojarskog tehničara i to zanimanje
presudno je utjecalo na njegov ratni put.
– U obranu se uključio vrlo rano, najprije potajno u popunu noćnih
straža, a u lipnju 1991. godine i službeno je postao dio Zbora narodne
garde. Nadzirali su kretanje oficira i podoficira JNA, izvlačili ročnike iz
triju vojarni u Bjelovaru, držali te objekte u okruženju, a 29. rujna 1991.
godine zauzeli su sve tri s golemom količinom vojne tehnike, uz ostalo
i 97 tenkova.
Oklopništvo Hrvatske vojske postalo je njegovo ratno mjesto, kao
ciljač u tenkovima bio je na Bilogori, u Lipiku i ostalim dijelovima
zapadno-slavonske bojišnice. Poslije je u Bjelovaru bio pripadnik
namjenske oklopne satnije, a nakon akcije Bljesak prešao je u 2.
brigadu HV-a Grom i nakon Oluje postao Petrinjac – tako svoj ratni put
opisuje branitelj Antun Pintar.

U Petrinju se u ljeto 1996. preselila i Pintarova obitelj – supruga
Božica, s kojom se oženio sa 19 godina, i četvero djece: sin Ivan
kojemu je tada bilo jedanaest, godinu mlađi Valentino, sedmogodišnja
Ana Marija i najmlađi Matija, kojemu je tada bila godina. Iako ratni
vojni invalid još od akcije Bljesak, Antun Pintar bio je aktivan u HV-u
do 2003. godine.
Bolest pluća dobio je u siječnju 2002. operirano mu je desno plućno
krilo, u svibnju se vratio na posao, ali po završetku profesionalne
službe sam je izašao iz sustava 2003. godine.
Ozdravljenje od teške bolesti veže i uz duhovnost, istinsko iskustvo
stečeno na desetodnevnom zavjetnom hodočašću pješice od Petrinje
do Međugorja.
– Od 1. do 10. kolovoza 2007. godine sa sinom Valentinom, tada
studentom šumarstva, prohodao je 715 kilometara, noseći 52 kg težak
ranac. Kad bi ga uhvatila noć, spavao bi pod šatorom ili u crkvi. U
koordinaciji toga napornog puta puno mu je pomogao Zdenko Šanić,
dozapovjednik Imotske bojne. A do kraja života nosit će u sjećanju
prvu misu po dolasku u Međugorje. Mrtav umoran stajao je blizu
vidjelice Vicke. Odjednom je osjetio duhovnu jakost, fizičku snagu,
unutarnji polet, u mahu su nestale sve njegove tegobe, kao da usred
vrućeg ljeta nije pješačio deset dana i jednu cijelu noć.
Od tada bivši dopredsjednik i sadašnji predsjednik Hvidre Petrinje
„vozi“ u petoj brzini. Najviše se našao u sportu, ne u rukometu koji je
kao mladić igrao u Bjelovaru, nego u disciplinama prilagodljivim ratnim

vojnim invalidima. Petrinjci su 15. prosinca bili domaćini završnice
jedanaest momčadi u Maloj ligi viseće kuglane branitelja središnje
Hrvatske, kojoj je Antun Pintar predsjednik i jedan od utemeljitelja.
U više takvih sportova svakoga rujna u Petrinji održavaju se susreti
branitelja i prijatelja ratnih stradalnika, a po masovnosti i značaju, kažu
organizatori iz Hvidre, nakon fešte u kolovozu u Čavoglavama, ovo je
njihovo drugo po značaju okupljanje u Hrvatskoj.
I zbog svega navedenog, nama iz Hvidre Mostar posebna je čast
upoznati jednu takvu veličinu, te mu usput poželjeti puno zdravlja, još
lijepih životnih trenutaka, te ponovnih obostranih susreta.