Sam je otišao u Haag, a zadnje riječi bile su mu: ‘S prijezirom odbacujem vašu presudu’

“Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu”, riječi su koje su se mnogim Hrvatima urezale u pamćenje toga 29. studenoga 2017. kada su uživo preko televizijskog prijenosa pratili odluku Žalbenog vijeća hercegbosanskoj šestorke. 

General Slobodan Praljak rođen je u Čapljini 1945. godine, a 1970. godine diplomirao je kao inženjer elektrotehnike na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Zatim je 1971. godine diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a godinu dana kasnije diplomirao je na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu.

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Također, snimio je dva TV filma, seriju za djecu, jedan igrani film i velik broj dokumentarnih filmova. Kao dragovoljac je 1991. godine otišao u Sunju pokraj Siska, a 5. rujna 1991. godine imenovan je Zapovjednikom obrane Sunje. Poslije je otišao u BiH te je prilikom oslobođenja doline Neretve i Mostara bio jedan od ključnih zapovjednika oslobađanja u operaciji Lipanjske zore i kasnije promaknut je u čin general-bojnika.

Od 24. srpnja do 8. rujna 1993. godine, general Praljak obnašao je dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane (HVO). U studenome 1993. godine, Praljak je došao u sukob sa zapovjednikom Kažnjeničke bojne HVO-a Mladenom Naletilićem “Tutom“, što je rezultiralo Praljkovim razrješenjem s pozicije načelnika Glavnog stožera HVO-a.

Svojevoljno otišao u Haag

Podsjetimo, 2004. godine Praljak se zajedno sa Jadrankom Prlićem, Milivojem Petkovićem, Brunom Stojićem, Valentinom Ćorićem i Berislavom Pušićem svojevoljno odazvao na suđenje Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (Haag). Šest hrvatskih političara i časnika iz Bosne i Hercegovine (hercegbosanska šestorka) optuženo je od tužiteljstva Haškog suda po točkama optužnice koje uključuju zločine protiv čovječnosti po Ženevskoj konvenciji kršenja prava ratovanja.

Početkom travnja 2004. godine Praljak je završio u pritvoru u Den Haagu, a 29. svibnja 2013. godine, prvostupanjskom presudom, osuđen je na 20 godina zatvora. Dana 29. studenoga 2017. godine na Žalbeno vijeće u Haagu potvrđena je kazna iz prvostupanjske presude. Iako, presuđeno je da nije kriv za jedan dio zločina za koje je osuđen u prvostupanjskoj presudi iz 2013. godine.

Zanimljivo, presuda hrvatskom generalu izrečena je na datum koji se u bivšoj Jugoslaviji slavio kao Dan republike.

Sudac predsjedavatelj Carmel Agius 29. studenog 2017. godine u haškoj sudnici tijekom zasjedanja Žalbenog vijeća istaknuo je kako je žalba Slobodana Praljka odbijena u svim aspektima, osim za odgovornost za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu te kako je odbijeno ponovljeno suđenje, a potvrđena kazna zatvora od 20 godina za Slobodana Praljka. U tom trenutku, do tada miran i staložen Praljak izrekao je riječi koje je teško zaboraviti: “Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu”. Nakon toga popio je otrov iz bočice te se odmah srušio. “Ne dirajte ništa iz čega je pio”, čulo se u sudnici te je prekinut izravan prijenos.

Šok u sudnici

U prostoriji sudnice odmah su navučeni zastori pa javnost u prvim trenucima nije znala što se točno dogodilo. Vrlo brzo mediji su neslužbeno objavili kako je Praljak popio neidentificirani otrov te da je u kritičnom stanju. Ono što mnogi ne znaju, a sada je poznato, jest da su Praljku u pomoć u sudnici priskočili ostali članovi šestorke koji su započeli reanimaciju generala iako su i sami bili u stanju šoka. Međutim, očito je kako je general-bojnik bio upoznat s količinom otrova koja je potrebna za smrtan ishod. Ubrzo su stigla i kola Hitne pomoći koja su Praljka prevezla u bolnicu, međutim ubrzo mu je konstatirana smrt.

Situacija u haškoj sudnici uzdrmala je ne samo javnost već i političku scenu u Hrvatskoj. Tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prekinula je službeni posjet Islandu te se hitno vratila u Hrvatsku. Premijer Andrej Plenković odmah se obratio javnosti istaknuvši kako “Praljkov čin najviše govori o dubokoj moralnoj nepravdi prema šestorici” te ponovio kako je Hrvatska nezadovoljna presudom.  Ono što nije poznato široj hrvatskoj javnosti jest to da je Praljku dan ili dva prije Žalbenog vijeća dopuštena šetnja zatvorskim dvorištem.

‘Praljak je otišao u legendu, a suci Haškog suda skinuli su toge i posramljeni se vratili beznačajnim životima’

Praljak je zajedno sa dijelom šestorke raspravljao o nadolazećoj odluci Vijeća te bio uvjeren kako će ona biti u korist hrvatske strane. Iz razloga njegovog optimizma nitko od uključenih u slučaj nije mogao predvidjeti namjeru generala ako odluka Vijeća ne bude u njegovu korist. Danas, sedam godina nakon Praljkova čina još uvijek nije poznato tko je i na koji način dao generalu otrov te kako je on unesen u sudnicu koja ima visoku sigurnosnu zaštitu.  Za taj sigurnosni propust do danas nitko nije odgovarao.