Tužna obavijest, preminuo Miro Šunjić – Firer

115

Miro Šunjić rođen je 11. veljače 1965. godine u Đubranima kod Mostara. Osnovnu školu pohađao je u Đubranima i Bijelom Polju. U Školi usmjerenog obrazovanja za metalska zanimanja pri RMŠC-u u Mostaru završio je za autolimara. Izobrazbu za operatera na računalu završio je 1995. godine.

Od 1982. do 1988. godine radio je u Autoprevozu u Mostaru. Od 1988. do izbijanja ratnih sukoba u ovim krajevima radio je u Njemačkoj. Tad je napustio Njemačku i uključio se u obranu svog grada. Bez kalkuliranja sudjeluje u obrani grada. Po izbijanju bošnjačko-hrvatskih sukoba u Mostaru 10. svibnja 1993. godine u Zaliku je teško ranjen. Hitno je prebačen u bolnicu u Split gdje je na liječenju proveo sljedeće dvije godine. Stopostotni je invalid druge grupe. Oženjen je i otac je kćeri Marije rođene 2001. godine.

Dok se oporavljao u banji u Makarskoj krajem 1993. godine sudjelovao je u prikupljanju potpisa za osnivanje Udruge ratnih vojnih invalida. Član Udruge je od njezina osnivanja. Član predsjedništva Udruge je od 1999. godine na prijedlog predsjednika Ivice Kolobare i dopredsjednika Dragana Lovrića. Iste godine se uključuje u organizaciju Malonogometnog božićnog turnira Hvidre, gdje je ostao do današnjih dana. Posljednjih deset godina je predsjednik Organizacijskog odbora Međunarodnog božićnog turnira Hvidre Mostar.

Od 2001. godine obnaša dužnost v. d. tajnika. Glavni tajnik Hvidre postao je 2003. godine. Na toj dužnosti ostaje do 2013. godine, kad je izabran za dopredsjednika. Za predsjednika Hvidre izabran je 2016. godine. Od 2018. obnaša dužnost dopredsjednika Hvidre.

Za zasluge u ratu dobio je veći broj odlikovanja i priznanja. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata. Nositelj je Reda hrvatskog križa. Za nesebičnu pomoć u ustrojavanju i opremanju Vojne policije HR HB dobio je značku Vojne policije s poveljom. Ministar obrane u Vladi HR HB Vladimir Šoljić darovao mu je samokres.

Kao stopostotni vojni invalid od Neuma (1995.) sudjeluje na sportskim igrama invalida. Sudjelovao je na Hrvatskim igrama ratnih vojnih invalida u Osijeku 1995. te u Puli 1996. godine gdje je osvojio drugo mjesto u visećem kuglanju. Od 1995. do 2015. godine aktivno sudjeluje u pripremi i organizaciji sportskih igara Hvidre Herceg-Bosne u Neumu, Mostaru i Kupresu. Pritom je kao natjecatelj postizao dosta uspjeha. Svakako su najvažniji uspjesi: prvo mjesto pojedinačno u Neumu 1997., Mostaru 2003., Mostaru 2006. i u Neumu 2009. godine.

Također valja istaći i drugo mjesto pojedinačno u Neumu 1997., Mostaru 2005., Neumu 2008. te u Kupresu 2010. godine. Na igrama Hvidre u Hrvatskoj osim drugog mjesta u Puli 1996. osvojio je i drugo mjesto pojedinačno u Zadru 2008. godine te treće mjesto pojedinačno u Zagrebu 2000. i 2001. godine. Predvodio je malonogometnu momčad Lipanjske zore iz Vojna koja je osvojila drugo mjesto u Šibeniku 2006. godine.

Nakon rata dobio je brojna priznanja za sportska postignuća na natjecanjima invalida. Zahvalnicu Udruge dragovoljaca Domovinskog rata dobio je 1998. godine. Za najboljeg sportaša invalida općina Jug, Jugozapad i Zapad u 1999. godini proglašen je 22. veljače 2000. godine. Za najboljeg sportaša invalida Herceg-Bosne proglašen je u ožujku 2000. godine. Trofej „Radenko Golemac“ za promicanje sporta u Hvidri dobio je 2008. godine. Priznanje za zasluge i doprinos HDZ BiH dobio je od dr. Dragana Čovića 2010. godine. Za organizaciju igara dobio je plaketu Hvidre 2014. godine. Povodom Dana dočasnika Oružanih snaga BiH dobio je plaketu 2017. godine. Plaketu općine Bogdanovci u Hrvatskoj za posebne zasluge u promicanju suradnje dobio je 20. veljače 2020. godine.

Neka mu je vječna slava i hvala!

Počivao u miru Božjem!

Komentari su zatvoreni