Agresorska bošnjačka politika

21

   Svima je jasno da svaki narod bira u vlasti svoje predstavnike,svima osim predsjednika SDA Bakira Izetbegovića koji  svojim postupcima bira nelegitimne hrvatske predstavnike, poput Željka Komšića, ignorirajući cijeli hrvatski narod u BiH. Svi smo na trenutak pomislili da će gosp.Izetbegović dolaskom u Zagreb odati priznanje i zahvalu premijeru Plenkoviću za sve što je Republika Hrvatska učinila u proteklom ratu za Bošnjake koji su izbjegli i potražili spas na njezinom teritoriju,ali ne,za njega je Republika Hrvatska i narod Herceg Bosne i dalje agresor na BiH. Dok je njegov rahmetli otac govorio ” ovo nije Naš rat ”mlađi Izetbegović je spas sa svojom obitelji potražio baš u toj agresorskoj RH. Zašto bi to bilo sve tako, vrlo je jednostavno objasniti,dobar dio zločina koji su počinili pripadnici HVO-a je procesuiran,Haška presuda hercegovačkoj šestorki i cijela ta politika je osuđena i kvalificirana kao ”udruženi zločinački podhvat”no zločini armije BiH nad Hrvatima u periodu od početka 1993. do sredine 1994.dosad su dobili manje prostora ili bolje reći nikako,u regionalnoj javnosti i mnogi od njih čekaju sudski epilog. Bošnjaci se često znaju u javnosti predstaviti kao žrtve nastojeći Hrvatima nanijeti kompleks manje vrijednosti i spočitavanju UZP-a kojeg tako često koriste u istupima.

Mi,hrvatski vojni invalidi domovinskog rata vrlo dobro znamo, što je bilo i kako je bilo, te smo razotkrili namjere jedne bošnjačke politike,u svakom slučaju dosta prljave i agresivne. Dužnost nam je pamtiti i niti jedan zločin ne smijemo zaboraviti. Navešćemo i niz zločina i etnička čišćenja hrvata po cijeloj BiH.

Mnogi zločini su se desili poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma a mi ćemo se podsjetiti na ubojstvo obitelji Anđelić na sam Badnjak 2002. u Kostajnici pokraj Konjica. Zamjenik ministra unutarnjih poslova u Vladi Federacije BiH Jozo  Leutar je umro od posljedica ranjavanja nakon što je na njega izvršen politički atentat u ožujku 1999.Nerazjašnjeni slučajevi ubojstva hrvatskih policajaca u Srednjoj Bosni,teroristički napad u Splitkoj ulici u Mostaru i tako dalje,i tako dalje.

Tijekom muslimansko-hrvatskih sukoba više od 1600 Hrvata izgubilo je život u ratnim zločinima (onako kako međunarodna zajednica definira ratni zločin). Među onima koji su život izgubili u masovnim zločinima bilo je i 1088 civila. Za vrijeme sukoba Armije RBiH i HVO-a s područja Federacie, a iz općina u kojima se ratovalo, izbjeglo ili prognano je 144.000 Hrvata. U tom broju nisu obuhvaćeni Hrvati izbjegli iz Sarajeva i nekih drugih mjesta, u kojima nije bilo izravnog ratnog sukoba. Opće je prihvaćeno da je iz Lašvanske doline izbjeglo ili prognano preko 66.000 Hrvata. Samo u Srednjoj Bosni pripadnici ARBiH ubili su 1051 hrvatskog civila, od čega 121 hrvatsko dijete. Premda postoje i fotografski i videozapisi koji pokazuju i dokazuju tko je ta nedjela napravio, ti ratni zločinci se danas mirnije kreću nego Hrvati koji u BiH u praksi nemaju osnovna ljudska ni politička prava.

 “ Zločini Armije BiH nad Hrvatima tijekom muslimansko-hrvatskog sukoba:

  • siječnja 1993. pokolj Hrvata u selu Lužane (Uskoplje). Ubijeno je više civila, broj nepoznat,
  • siječnja 1993. u selu Gusti Grab (općina Busovača) ubijeno 5 staraca,
  • siječnja 1993. Dusina (Lašvanska dolina) ubijeno 4-5 vojnika, uhićen zapovjednik HVO. Prognano oko 3.000 osoba,
  • ožujka 1993. u Orlištu (Konjic) su ubijena 4 civila,
  • travnja 1993. u Sušnju (Zenica) ubijeno 17 civila,
  • travnja 1993. Trusina (Konjic) , ubijeno 16 civila i 6 zarobljenih vojnika. (Isti dan kada se dogodio zločin pripadnika vojne policije HVO-a u Ahmićima, dogodio se zločin u Trusini kojeg je napravila Armija BiH. Zločin u Ahmićima se stalno spominje a zločin u Trusinu se stalno prešućuje ili ponekad spomene!?),
  • travnja 1993. u mjestu Grm (Zenica) ubijeno 6 civila. Tri starca živa spaljena,
  • travnja 1993. u Miletićima (Travnik) je ubijeno 5 civila,
  • lipnja 1993. u Čuklama (Travnik) ubijeno 9 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVO-a,
  • lipnja 1993. u Krpeljićima (Travnik) ubijeno 7 civila,
  • lipnja 1993. u Maljini (selo Bikoši, Travnik), streljano 37 zarobljenih ranjenika HVO-a i civila,
  • lipnja 1993. u Vitezu, od granate ispaljene na dječje igralište poginulo 8-o djece (dob 9 do 15 godina),
  • lipnja 1993. u Kraljevoj Sutjesci (Kakanj) ubijena 4 civila,
  • lipnja 1993. u Drenovniku (Kakanj) ubijeno 17 civila (žena, djece, staraca),
  • lipnja 1993. u Slapnici (Kakanj) ubijeno 9 civila,
  • lipnja 1993. u Busovačkim Stajama (Busovača), ubijene 22 osobe iz humanitarnog konvoja (14 civila i 8 vojnika HVO-a),
  • lipnja 1993. u Ljubinci, zaselak Jurići, ubijene 3 osobe,
  • srpnja 1993. u Doljanima (Jablanica) ubijeno 37 osoba (8 civila i 29 vojnih obveznika),
  • U Srpnju / kolovozu 1993. u Bugojnu (točan datum nepoznat) ubijen 21 zarobljeni pripadnik HVO-a. Ratni zarobljenici su bili evidentirani od Međunarodnog Crvenog križa,
  • kolovoza 1993. u Kiseljaku (Žepče) ubijena 43 civila, 23 civila su koristili kao živi štit i kasnije ih razmijenili za vojnike,
  • rujna 1993. u Zabilju (Vitez) ubijeno 13 zarobljenih osoba (4 civila i vojnici HVO-a),
  • rujna 1993. u Grabovici (Mostar) ubijena 32 civila,
  • rujna 1993. u Vrbici kod Zavidovića ubijeno 6 civila,
  • rujna 1993. u Uzdolu (Prozor) ubijena 41 osoba (29 civila i 12 pripadnika HVO-a),
  • rujna 1993. u Hudskoj, zarobljeno 25 vojnika HVO-a, 22 ubijena tri zatočena u logoru,
  • listopada 1993. u Kopijari ubijeno 6 civila i nepoznat broj pripadnika HVO-a
  • listopada 1993. u Varešu ubijeno 17 civila, u selu Borovica zapaljeno 320 obiteljskih kuća, etničko čišćenje,
  • studenog 1993. u Fojnici ubijeni fra Nikica Miličević-župnik i fra Leon Mato Migić. Ubojica Miralem Čengić, i njegovi saučesnici Nedim Zerdu, Samin Mušinbegović i Vahid Begić su blago kažnjeni a Alija Izetbegović ih je pomilovao,
  • prosinca 1993. zločin u Križančevu selu, ubijene 74 osobe (vojnici i civili). Ubijeni su zarobljeni vojnici,
  • siječnja 1994. Armija BiH upala u selo Buhine Kuće (Vitez) ubijeno 26 (27) osoba (civila i vojnika), ranjeno ih je 35 , nestalo je 17 civila, a 13 žena odvedeno je u susjedno Sivrino Selo gdje su zatvorene u logor i mučene.
  • Svirepo smaknuće generala Vladimira Šantića iz ožujka 1995.godine
  • Bilo je još pojedinačnih zločina koji ovdje nisu spomenuti

                                               Etničko čišćenje

  • Tijekom sukoba mnoga mjesta (gradovi i sela) su etnički očišćena od hrvatskog naroda – npr. Travnik, Bugojno, Vareš, Kakanj, Fojnicu…
  • Etničko čišćenje na području Bugojna. Prema popisu iz 1991. godine u općini Bugojno je živjelo 15.993 Hrvata (34,2%) a nakon ratnih sukoba je ostalo 1.374 Hrvata. Ubijeno je 119 Hrvata a ostali su protjerani.
  • Početkom lipnja 1993. nad travničkim su Hrvatima pripadnici Armije BiH izvršili mnoge zločine i protjerali hrvatski narod s većeg dijela općine. Protjerano je 19.600 Hrvata s područja općine. Imovina je opljačkana, kuće spaljene i uništene, crkveni objekti i groblja razrušeni…

Prema podatcima Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH blizu 15.000 Hrvata je bilo zatočeno u 331 logoru Armije BiH, 10 tisuća civila i 5.000 vojnika. U tim logorima su ubijene 623 osobe. Ovi podaci se rijetko spominju i zločinci nisu kažnjeni!

Danas Bošnjaci svoje logore nazivaju sabirnim centrima. To je sramotno izvrtanje činjenica i negiranje muslimanskih zločina (ubijanja, maltretiranja, silovanja žena i djevojaka, prisilni rad.). Sve zaraćene strane su počinile ratne zločine u ratu u BiH. Neprihvatljivo je negiranje muslimanskih (bošnjačkih) zločina nad Hrvatima i Srbima a isticanje zločina druge strane.

HVIDR-a grada Mostara će uvijek biti na strani istine i ukazivati na probleme u društvu ali nikada nećemo prihvatiti majorizaciju i unitarizam iz Sarajeva. 

 Danas u gradu Mostaru stanje je takvo da je na istočnoj strani preostao veoma mali broj Hrvata koji su se vratili i ona je gotovo etnički očišćena,dok je zapadni dio grada i dalje međunacionalno mješovit a to gosp.Izetbegović vrlo dobro zna ali okreće glavu i nada se nekoj svojoj,samo njemu poznatoj državi bez konstitutivnog hrvatskog naroda u  BiH ili NeBiH. 

30.09.2020.                                                                                                                                         Hvidra grad Mostar

   

Ostavi odgovor

Your email address will not be published.