Govor predsjednika Drmaća na obilježavanju ,,Dana Hvidre,,

122

“Godine prolaze, a sjećanja ne blijede.”

I danas, nakon toliko godina, u mislima su nam naši poginuli i nestali očevi, sinovi, braća, rođaci, prijatelji, susjedi…

U mislima su nam i svi oni koji su preživjeli, ali su ranjeni i izgubili su dijelove svojih tijela.

I naravno, u mislima su nam i svi naši članovi HVIDRe Grad Mostar koji su umrli nakon završetka Domovinskog rata, kojih nije mali broj.

Bol je jaka, ponekad i neizdrživa, ali još više boli izdaja, licemjerje i stalni napadi od strane onih koje smo odbranili, nahranili, naoružali, a koji su u proljeće 1992. godine priznali da je HVO jedina organizirana institucija koja se može oduprijeti agresiji, i nas zadužili za obranu Mostara i Hercegovine.

Nedugo poslije tog su nas izdali i napali, a danas im smeta izgradnja muzeja HVO na Heliodromu, prozivaju nas, optužuju.

I dan danas se naši članovi vucaraju po raznim agencijama i  sudovima.

Ti isti svoje zločince postavljaju na visoke političke pozicije.

Na nama je da se izdignemo iznad tog, da budemo jedinstveni kao i 1992. godine. Ali obaveza da se žrtva i doprinos Hrvata i HVO-a nikad ne zaboravi.

HVIDR-a Grad Mostar je bila i bit će uvijek uz svoj Hrvatski narod.

Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.