Kolumna: Gdje je nestala pravda ?

33

Ovih dana smo se nagledali i naslušali raznih komentara o presudama haškoj šestorki, sada već pokojnog generala Praljka i Udruženog zločinačkog pothvata, sukladno tomu morao sam dodati svoj stav i stav moje udruge .

Ponosan sam što sam bio pripadnik HVO, što smo stali u obranu BiH i hrvatskog naroda, branili se i obranili od srbočetničke vojske i JNA. Hrvatska se proglašava agresorom a Srbija to nije, poslije ove konstatacije najradije ne bih više ništa pisao ali pošto sam i sam prošao logor i torturu Armije BiH, moram kazati da nas je cijela ova situacija vratila godinama unatrag.

U cilju istinskog pomirenja, nisam mnogo govorio sve ove godine, niti sam volio o tome da govorim, ali me, ponavljam cijela situacija vratila na početak. Često ne spavam i razmišljam kako to da nitko od visoko pozicioniranih bošnjačkih vojnih i političkih dužnosnika nije završio u Haagu, niti je odgovarao za zločine počinjene nad Hrvatima. Jednom prilikom dok sam bio u zatočeništvu na prinudnom radu, čujem priču dvojice Muslimana i ovaj jedan govori kako je bio u logoru  Heliodrom i opisivao stanje kroz što je sve prolazio, slušajući njega, shvatio sam da ja prolazim isto, još i gore, oni su barem imali dovoljno hrane, a mi smo bili uglavnom gladni, žedni i iscrpljeni, te se uvjerio da je glad teža i od ranjavanja. Pili smo prljavu vodu iz Neretve, te se jedne prilike svi zarazili.

Iz logora sam izašao sa 22 kilograma manje. Mnoge su mi slike ovih dana prolazile ispred očiju, od batina koje smo redovito primali svaku večer, vađenja krvi, izvođenje na prve crte bojišnice, maltretiranja i boravka u nehumanim uvjetima, teško je potisnuti sve te slike u ovo vrijeme. Mnogi su izginuli na prinudnom radu, vođeni na kopanje rovova, utvrđivanje bunkera, izvlačenja poginulih i ranjenih itd.

Opet mi je teže padalo to što se to događa u mome gradu u kojem sam rođen i gdje sam proveo cijeli život. Svaki drugi zatočenik u prosjeku je bio ranjen, pa sada dolazim do zaključka da su istina počinjeni zločini na svakoj strani, ali mi nije jasno zašto muslimanski zapovjedni lanac nije ni zašto kriv niti je odgovarao. Samo su izvršitelji dobili simbolične kazne, pa gdje je tu pravda… Osobno sam mišljenja da svatko odgovara za svoje zločine, ali se neću nikada složiti i prihvatiti činjenicu da smo mi nekakav udruženi zločinački pothvat, te da su hrvatski generali zločinci.

Stav moje udruge je već odavno poznat, sviđalo se to nekomu ili ne, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, ministar obane Gojko Šušak, predsjednik HR HB Mate Boban, general Slobodan Praljak i naši uznici iz Haaga,će uvijek biti, ali uvijek, urezani u našim srcima i mi ćemo ih slaviti kao istinske heroje. Ljubav prema svom narodu nam nemogu oduzeti, a istinu su spoznala i naša djeca koja će je prenositi na buduće. naraštaje.

Ostavi odgovor

Your email address will not be published.