Kolumna: Od Lipanjskih zora do mraka unitarista

Hercegovina. Proljeće. 1992. godina. Nije to bio samo jedan u nizu ratova na Balkanu i u BiH. Nije to bio rat u kojem je jedna vojska dopuštenim sredstvima htjela poraziti drugu vojsku. U „igri“ je bio puno veći ulog. Bio je to rat u kojem je jedna politika osmislila plan uništenja, a druga strana se organizirala kako bi spasila civile na slobodnim područjima od najtežeg oblika zločina kojeg poznaje čovječanstvo – genocida. Bila je to bitka za Hercegovinu. Akcija Lipanjske zore čiju 30. godišnjicu obilježavamo ovih dana.

Piše: Miroslav Vasilj

I ovaj put ponajviše je se sjećaju branitelji koji se okupljaju diljem Hercegovine. Mnogi od njih gurnuti su na marginu nagriženi bolestima, bez posla, bez dostojanstva. A upravo su oni odigrali ključnu ulogu u spriječavanju genocida. 

Podsjetimo, Lipanjskim zorama prethodio je pohod srpsko-crnogorske vojske. Tijekom napada na Hercegovinu, na okupiranim područjima počinjeni su stravični zločini. Osim masovnih ubojstava, primjerice masovne grobnice Uborak i Sutina u Mostaru gdje je pogubljeno 114 civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, proveden je plan sustavnog uništenja tragova postojanja nesrba. Istodobno slobodna područja, posebice civilni objekti, su bila pod sustavnim granatiranjem. Plan potpune okupacije Mostara i Hercegovine je ipak osujećen. 

Iako je rat, čak i kada je pravedan i obrambeni, sam po sebi zlo i u takvom vremenu postoje trenutci, akcije, potezi koji nam se trajno urežu u sjećanje. Takav trenutak su Lipanjske zore. I zato baš one i njihovi sudionici nameću barem dvije poruke koje su aktualne i danas. 

Prva je ta da sudionici Lipanjskih zora dokazuju kako se može uspjeti i pobijediti i kada se nalazite u gotovo bezizlaznoj situaciji. Kada postoji strategija, kompetentni ljudi, jak motiv, dobra organizacija, ali i kada si spreman podnijeti žrtvu – može se uspjeti. Druga poruka je da su mnoge politike posrnule na hercegovačkom kršu. Baš one politike ogrnute u lažno građanstvo i unitarizam koje u ratu ili miru negiraju postojanje nacija, pravo na jezik, na biranje vlastitih predstavnika, na javnu radio-televiziju. Politike koje druge i drugačije optužuju da su fašisti samo zato što su pripadnici određenog naroda. 

Zato je važno aktualizirati poruke Lipanjskih zora, a ne svoditi ih na paljenje svijeća i polaganje vijenaca. One su zajedničko sjećanje. Simbol oko kojeg se Hrvati u BiH kao nacija okupljaju. Baš onako kao što to rade sve europske nacije oko svojih sjećanja i simbola.