Svečano obilježena 30. obljetnica ratne razmjene hrvatskih logoraša iz logora u Bileći
U organizaciji Hrvatske udruge zatočenika 92 Stolac, svečano je obilježena 30. obljetnica ratne razmjene hrvatskih logoraša, koji su na isti dan 18.08.1992. godine razmijenjeni iz logora vojske Republike Srpske u Bileći nakon tromjesečnog zatočenja.
Program je u 17 sati započet polaganjem vijenaca i molitvom koju je predvodio don Ljubo Planinić ispred spomenika Hrvatskim braniteljima u Stocu, zatim svečanom misom Zahvalnicom u župnoj Crkvi sv. Petra i Pavla na Rotimlji, koju je predvodio don Mile Vidić.
U koncelebraciji je sudjelovalo više svećenika.
Pod ovom svetom misom molilo se za sve žive logoraše, kao i sve umrle i poginule logoraše. Poslije mise upriličen je prigodni domjenak u župnoj dvorani gdje se u razgovoru podsjetilo na nesretne dane i suborce koji nisu više s nama. U bilećkom logoru bili su do 18. kolovoza 1992. godine.
![](https://www.hvidra-mostar.com/wp-content/uploads/2022/08/stolac-podnaslovna-2-768x1024.jpg)
![](https://www.hvidra-mostar.com/wp-content/uploads/2022/08/stolac-podnaslovna-scaled.jpg)
Zarobljavani su od 25. svibnja pa do 10. lipnja 1992. godine.
Ukupno 37 Hrvata zatočenika iz stolačke općine je razmijenjeno 18.8. od čega najviše iz Rotimlje, sedamnaestorica, a iz Stjepan Krsta dvojica, s Gornjeg Brštanika četvorica, devetorica iz Crnića zatim iz sela Hodova jedan, Dabrice jedan, Stoca jedan, Barana jedan Orlja jedan te dva zatočenika iz Splita i jedan iz Čitluka. Ovi zatočenici iz Splita i iz Čitluka su uvijek bili dio Stočana.
Jedan od bivših zarobljenika je kratko opisao te žive muke pod naslovom: ”Ruke na leđa, glavu dolje!”
Sažimamo njegov osobni prikaz u nekoliko redaka:
‘Zarobljena su u Rotimlji sedamnaestorica 25. svibnja, neki oženjeni, većina neoženjena. Najstarijemu 34, najmlađemu 21 godina. Sutradan smješteni u vojarnu u Bileći. Dopali u jednu prostoriju od 60 kvadrata, koja se svakim danom punila tako da ih je samo tu ubrzo bilo oko 100. Dovođeni su i novi zarobljenici iz Konjica, Mostara, Čapljine, Stoca, Nevesinja i drugih mjesta, čak iz Hrvatske. Unutra je bilo pakleno vruće. Prozori zatvoreni i zamračeni. O higijeni – da se i ne govori. Čuvari bi svake noći izvlačili po nekoga i tukli ga. Udarali su zarobljenike gdje bi stizali, a najviše po glavi i leđima. Došao je i dan razmjene, moglo je biti oko 400 zarobljenika. U Stocu Naši vojnici, dobro naoružani i obučeni, a mi – šaka kostiju ogrnuta prljavim dronjcima. Od izlaska iz logora nekoliko logoraša je poginulo i umrlo, tako da nas je svakim danom sve manje. Mi, koji smo ostali, zahvaljujemo Bogu što smo živi i slavimo 18. kolovoza kao datum našega ponovnog rođenja.
Obilježavanju jubilarne obljetnice ratne razmjene hrvatskih logoraša iz Stoca nazočili su predsjednik podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije Ivan Turudić sa suradnicima, gradonačelnik Općine Stolac Stjepan Bošković, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata te mnogobrojni mještani Rotimlje i Stoca.
Za logoraše u Bileći osobito su se bili zauzeli mostarski biskup, sada u mirovini Ratko Perić i pokojni don Luka Pavlović. Više su puta pisali i sastajali se s voditeljem skupine promatrača EU, D. Woltmannom, u Splitu, naprimjer 30. svibnja i 14. lipnja 1992.godine.
Zbog svega im jedno veliko hvala kao i hvala svima onima koji su nam pomogli i danas pomažu na bilo koji način, navode iz Udruge.