Odlazak nogometne legende! Preminuo Zlatko Cico Kranjčar

18

Zlatko Cico Kranjčar bio je sudionik revijalne utakmice na završnici Božićnog turniru 2000.godine, nastupajući za veterane Dinama iz Zagreba, igrajući tada protiv izabrane veteranske ekipe Mostara. Ostavio je neizbrisiv trag i kao čovjek i kao nogometaš na terenu. Pokojni Cico je u Hercegovini i Mostaru imao mnogo obožavatelja i navijača, posebno nastupajući za zagrebački Dinamo.

                                                                               Mostar, 2020. – revijalna utakmica između veterana Dinama i veterana Mostara
Hvidra Mostar izražava sućut obitelji a Cici za sve učinjeno veliko Hvala i neka počiva u miru Božjem!

                                                                                                         Miro Kolobara,Zlatko Kranjčar i Ivica Kolobara

Zlatko Cico Kranjčar (Zagreb, 15. studenoga 1956.) bio je napadač. Njegova je tehnika bila briljantna. Igrao je s obje noge i imao je odličan udarac glavom. Bio je hitar i vladao je raznovrsnim driblinzima. Njegov šut bio je sjajan – jak i vrlo precizan, on volej nije mogao promašiti.

Za Dinamo je odigrao 556 utakmica i postigao 256 pogodaka. S Modrima (1973.-1984.) Kranjčar je osvojio prvenstvo 1982. te dva Kupa, 1980. i 1983. Legenda Dinama jednaka je legenda postao i u bečkom Rapidu, čiju je majicu nosio od 1984. do 1990. Za Rapidlere je odigrao 201 utakmicu i postigao 106 pogodaka. S Rapidom je osvajao naslov prvaka Austrije 1987. i 1988. te kupove 1984., 1985. i 1987., a 1985. igrao je i finale Kupa kupova (Rapid – Everton 1:3). Nakon što je igrao za St. Pölten, karijeru je kao igrač-trener završio u amaterskom Winerfeldu. Kranjčar je bio ekstremni talent, jedan od najvećih koji se pojavio u zagrebačkom nogometu. S loptom je mogao – sve.

“Čudo od djeteta” stiglo je u Maksimir na selekciju 1965. godine s društvom s Ferenčice. Imao je tek devet godina. Kranjčara su u Maksimiru dočekali Ivan Đalma Marković Zorislav Srebrić. Đalma je odmah uočio talent, no nešto mu je bilo sumnjivo pa je zapitao Cicu koje je godište.

– Rođen sam 1955. – slagao je Cico, jer u Dinamu nisu primali mlađe od deset godina. Đalma nije stvarao probleme, jer je vidio da mali “ima nešto”. Nešto više no svi ostali. Među inim imao je i ovo: on je s devet godina, kako nam pričaju njegovi suigrači, govorio: “Moj je život nogomet, ja ću biti profesionalni nogometaš.”

Kranjčar je prvi profesionalni ugovor s Dinamom potpisao u prosincu 1973., a sa 17 godina zaigrao je u prvoj momčadi. Debitirao je 3. ožujka 1974. u Maksimiru, u utakmici s Hajdukom pred 60.000 gledatelja. Bio je među 16, ali nije se nadao da bi mogao zaigrati. No kako je Bonić vukao ozljedu, trener Domagoj Kapetanović na zagrijavanje je poslao i Kranjčara. Kad je postalo jasno da Bonić ne može igrati, Kranjčar je na brzinu odjenuo majicu s brojem 7 i izišao na igralište. Hajduk je pobijedio 1:0, a Kranjčara je čuvao Buljan. Kapetanović nakon utakmice nije krio zadovoljstvo: “Mali, bilo je dobro”, a zadovoljna je bila i publika koja je od prvoga časa prigrlila mladića prepunog ideja i sjajnih poteza.

Fama o Kranjčaru, geniju u modroj majici, u Zagrebu je rasla svakom sljedećom utakmicom. Cico, koji je taj nadimak dobio kao dijete, postao je sinonim za Dinamo. Njegova je popularnost bila tolika da je Cico bio model za Dinamovu maskotu, koju je izradila Jugoplastika. Bila je to lutka od plastike, koja je postala omiljena dječja igračka.

S reprezentacijom Hrvatske (2004.-2006.) suvereno je protutnjao kvalifikacijama za SP u Njemačkoj. Za to remek-djelo primio je Godišnju nagradu “Franjo Bučar“ 2005. Na SP-u je očekivao mnogo, spominjao je čak i finale, no zapeo je u skupini i pao, jer se nije htio posuti pepelom. Kranjčar je vodio Segestu, Dinamo, Rijeku, Slaven Belupo, Samobor, Marsoniju, radio je u Austriji, Sloveniji, Egiptu, Slovačkoj, Crnoj Gori, a potom u Iranu, u kojem je 2012., nakon što je zapovjedio svome igraču da promaši nepošteno izboreni kazneni udarac, postao oličenje fair playa.

Zlatku Kranjčaru se, kad ga se želi pogurnuti u stranu, često spočitava “zeleni silvanac”. No sa silvancem ili bez njega, Cico je jedan od najboljih trenera koje smo imali.

Ostavi odgovor

Your email address will not be published.